Fox Quotes

“We are all footnotes, many of us will never have the chance to be read, all of us in an unrelenting and desperate struggle for our lives, for the life of a footnote, to remain on the surface before, in spite of our efforts, we are submerged. Everywhere we leave constant traces of our existence, of our struggle against vacuity. And the greater the vacuity, the more violent our struggle.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Tajna svega leži u uspravnome hodu! To je jedino što sam naučila u životu. Zato ispravite leđa! I ne zaboravite - mind your step!”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Na tome se, na ženskoj očaranosti knjigama i književnicima, držala, i još uvijek se drži, sama književnost. U temelje svake maskuline nacionalne književnosti (a nema druge osim maskuline) ugrađeni su vrijeme, energija i imaginacija bezimenih čitateljica.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Lisičje prokletstvo leži u tome da nije voljena. Lisica nema veliku snagu da bismo je se bojali i pokorili se, ni pak napadnu ljepotu da bismo pred njom ostajali bez daha. Kako, uostalom, voljeti nekoga tko mijenja svoja lica i svoju narav, nekoga tko je čas privrženo, čas spreman da nas proda budzašto, nekoga za koga, uostalom, nismo sigurni pripada li svijetu mrtvih ili svijetu živih? Lisica ne pripada ni zvijerima, ni nama, ljudima, niti pak božanstvima. Ona je vječiti slijepi putnik, migrantica koja s lakoćom prolazi kroz svjetove, a kada je uhvate bez putne karte, onda repom vrti kuglice, izvodi svoje jeftine majstorije. Taj trenutak divljenja koji načas dobiva ona kratkovidno (O, lisičja slabosti!) zamjenjuje za ljubav. To su njezini trenuci slave. Sve drugo je povijest straha, bjekstva pred lovčevim mecima, neprestano lajanje lovačkih pasa; povijest progona, batina, lizanja rana, poniženja, samoće i jeftine utjehe - zvečke načinjene od kokošjih kostiju.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Čovjek ne živi samo jedanput. To što nije završeno u ovome završit će se u sljedećem životu.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Što ako hodamo uokolo s brojnim "revizijama" sebe samih, o čijem postojanju nemamo pojma? Što ako su za nas "zalijepljene" biografije (jedna, dvije, tisuću?!) drugih ljudi, o čijem postojanju ne znamo ništa? Što ako se ti tekstovi međusobno sljepljuju, urastaju u nas, što, dakle, ako sve nas, svakoga ponaosob , naseljavaju tajni stanari?”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Neofašizam, big deal, moš si mislit, danas ga svi imaju za izvoz: Srbi, Poljaci, Mađari, Grci... Tko će zapuniti sve te rupe iz kojih zijeva glupost?! Čak i ako odlučiš pobjeći iz jedne sredine, glupost će te očekati u drugoj, baš kao smrt u onoj basni "Smrt čeka u Samari". Ako se već ne može prilagoditi, čovjek se treba pritajiti. Fašizam je dio našeg domaćeg folklora. Danas je fora biti ustaša.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Bog postoji samo ako vjerujemo u frazu "ne spominji ime božje uzalud". I književnost je, ukoliko ne vjerujemo u njezinu magiju, samo besmislena hrpa riječi.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Ljudi u principu ne brinu za druge ljude. Za nas brinu tek oni koji nas mrze. A vi ste još uvijek nekome na nišanu. Još ste vidjivi, a pritom hodate bez zaštite. Idealna ste meta. Vama nikad nije palo na pamet da postoje ljudi koji imaju spremne brisače kojima će vas prebrisati; da postoje ljudi spremni da u vaše meso zarežu svojim noževima; da postoje ljudi spremni da vas nagaze... Zašto? Naprosto zato što ste malo vidljiviji od njih, viši ste za jedan centimetar. Većina ljudi to ne podnosi. Nemate djece, niste invalid, niste dovoljno ružni, a niste udati, žena ste, odmetnuli ste se u svijet, "pjevate", nikome ne polažete račune - sve to je suficit slobode koji se ne prašta tako lako. Ne opraštaju vam ni oni koje ste napustili, ni oni među kojima ste se skrasili.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Možda pisci poput Dickensa duguju svoju veliku popularnost za života upravo činjenici da je novac u njihovim romanima pokretač svega, s čime se većina čitalaca lako mogla identificirati. S modernizmom je novac nezamjetno nestao iz književnosti. Istina, Virginia Woolf u svome bezbroj puta citiranome eseju "Vlastita soba" tvrdi da se žena ne može baviti pisanjem ukoliko ne posjeduje vlastitu sobu i minimalan dohodak od petsto funti godišnje.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Zaista, zašto smo tako uvjereni da je Van Gogh opstao zahvaljujući svojoj genijalnosti, a pritom podcjenjujemo detalj, odsječeno uho? Po čemu vi pamtite živuće moderne umjetnike? Ima li ijednoga ili ijedne među njima koji nečime nisu skandalizirali javnost? Gdje je taj samozatajni skromni umjetnik, pokažite mi ga! Svi su umjetnici mitotvorci, samo jednima uspijeva da postanu slavni, a drugima ne.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Život možda i piše romane, ali su geografske i običajne okolnosti u kojima romani nastaju različite, što i romane čini temeljito različitima.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Ne znam kako se stvari utiskuju u naše pamćenje, biramo li mi stvari koje ćemo zapamtiti, ili one biraju nas.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Takvih provincijskih mrlja bilo je po unutrašnjosti Hrvatske, i sve su izgledale isto. U jednoj takvoj mrlji rodila sam se, odrastala i živjela sve do polaska na fakultet, i usput razvila trajnu alergiju na provinciju i provincijske običaje. Istina, bilo je tu nekoliko lijepih, starih austrougarskih kuća, grupiranih oko parka u centru, ali su njihove fasade bile bolno izrešetane šrapnelima.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Mamina pobjeda izvojevana je pravedno: živjela je mnogo duže od oca i, za razliku od njega, pričala je priče.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Lako je držati se na okupu dok rade prirodna ljepila, hormoni, zdravlje, dok je koža glatka i sjajna, dok su mišići napeti, dok smo na vrhuncu, dok nas drugi vole, dok postoji cilj, dok mi volimo druge... Ali što se događa kada sve to nestane?”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Nekretninama su režiseri rata dali ime domovina, da ljudima ne bi bilo neugodno. Zašto reći "pao je za nekretninu" kada puno bolje zvuči "pao je za domovinu"?”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Svatko tko se usudi uspoređivati različita vremena ne samo da otvara mogućnost da bude u krivu nego najčešće i jest u krivu. Mnogi prošli trenuci čine nam se magičnima, naprosto zato jer nismo njihovi neposredni svjedoci, ili smo to bili, ali ti su trenuci nepovratno prošli.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Staljin je bio sadist, glavosječa, koji je povjerovao da je bog. Veličina mnogih pisaca ruske avangarde nije samo u njihovim tekstovima, nego u preuzimanju rizika, u tom maču koji je visio nad njihovim glavama, u anticipaciji mača.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Možda je "zrcalni" karakter gradskih prostora izbio dah iz mojih pluća: u gradovima sam se, naime, ogledala kao u ogledalu; na njima sam očitavala svoje stanje kao na strujnom brojilu; u njima sam uspoređivala svoju unutrašnju mapu s mapom grada; mjereći puls grada, mjerila sam svoj puls; mape podzemnih željeznica uspoređivala sam s vlastitim krvotokom. Drugi su imali psihoterapeute, ja sam imala gradove.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Naivna Partenopa, koja nije znala za Odisejev trik s voskom, doživjela je Odisejevu stoičku ravnodušnost kao težak udarac svom umjetničkom samopouzdanju, i radije se survala u more nego da nastavi s pjevanjem koje više nikoga ne začarava. Partenopa je simbol borbe za umjetničku prvorazrednost, za visoke umjetničke standarde, anticipatorski borac protiv užasavajuće moderne dreke, ali i simbol neviđene naivnosti: većina ljudi, naime, rađa se s voskom u ušima.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Nedvojben je i stalan jedino gubitak. Svaki čovjek, ovako ili onako, uvijek je na gubitku; svi klizimo nadolje; važna je jedino vještina usporavanja; vještina koju demonstrira već i ono narančino drvo što raste iz pločnika u obližnoj Via San Sebastiano i gađa svojim plodovima krovove automobila i bučne vozače motocikala.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Ako preciznije podesim uho, čut ću buku gnjeva, ljude koji jure amo-tamo u potrazi za hranom, kao štakori. I samo je pitanje dana kada će početi jesti jedni druge, kao štakori. Stvari su krhkije nego što se čini, Napolitanci to najbolje znaju, naučili su da se s time nose, sa svojom "vulkanskom neurozom", sa svojim "kaosom”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Koliko već godina imate, a niste se sami sa sobom dogovorili oko nekih osnovnih stvari. Hoćete li, na primjer, radije sanjati umjetničko djelo ili ga ostvariti; hoćete li u književnosti sudjelovati kao fusnota koja se lako može izostaviti ili kao nezaobilazno umjetničko djelo?”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Mnogi stari ljudi udobroljavaju svoju okolinu. Otuda oni neprimjereni situaciji osmijesi i smjehovi, osobito kod ostarjelih žena. Njihovi osmijesi su isprike, kao da smijehom žele zataškati svijest o vlastitoj fizičkoj oronulosti. Kada smo mladi, nitko od nas ne mari za takve stvari. A onda u jednom trenutku počinjemo paziti da se ne "zamjerimo". Zašto? Zato što sve nas na životu zapravo održavaju drugi ljudi.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Književni život uzbudljiv je samo za pisaćim stolom, između četiri zida. Sve drugo izaziva osjećaj poraza, ljudskog i profesionalnog, ukoliko se ozbiljno pisanje uopće može zvati profesijom.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Publika, čiji su recepcijski standardi odgojeni na televiziji i internetu, književno je sve nepismenija, ona traži brzu i nedvosmislenu zabavu...”
― Dubravka Ugrešić, Lisica

“Svi smo fusnote, mnoge od nas nikada neće imati priliku da budu pročitane, svi smo u stalnoj i žestokoj borbi za svoj život, za život fusnote, za to da ostanemo na površini prije nego što ćemo, bez obzira na sve svoje napore, potonuti. Posvuda i stalno ostavljamo tragove o svome postojanju, o svojoj borbi protiv besmisla. I što je besmisao veći, to je naša borba žešća.”
― Dubravka Ugrešić, Lisica