Prijeđi na sadržaj

Giuseppe Gasparo Mezzofanti

Izvor: Wikipedija
Kardinal Mezzofanti

Giuseppe Gasparo Mezzofanti (19. rujna 1774.15. ožujka 1849.) bio je talijanski kardinal te čuveni jezikoslovac i hiperpoliglot. Rođen i školovan u Bologni, završio je teološke studije prije nego što je došao do minimalne dobi potrebne za zaređenje svećenika; zaređen je 1797. godine. Iste godine postao je profesor arapskog jezika na bolonjskom sveučilištu. Kasnije je izgubio taj položaj jer je odbio položiti prisegu na vjernost koju je zahtijevala Cisalpinska Republika, koja je onda upravljala Bolognom.

Karijera

[uredi | uredi kôd]

1803. godine dobio je mjesto pomoćnog knjižničara u Institutu Bologne, a uskoro je ponovo postavljen za profesora, i to orijentalnih jezika i grčkog. Katedru je ukinuo 1808. potkralj, ali ju je 1814. vratio papa Pio VII. Mezzofanti je ostao na tom položaju do 1831. kad je otišao u Rim kao član Kongregacije za evangelizaciju naroda, koja je bila glavno Crkvino tijelo za misionarske aktivnosti. 1833. godine naslijedio je Angela Maija na poziciji nadstojnika Vatikanske knjižnice, a 1838. postao je kardinal i direktor studija u okviru Kongregacije. Zainteresiran je bio i za: etnologiju, arheologiju, numizmatiku i astronomiju.[1]

Popis jezika koje je govorio

[uredi | uredi kôd]

Mezzofanti je bio poznat po tome što je bio hiperpoliglot koji je tečno govorio 38 jezika.[2] Također, studija Charlesa Williama Russela pokazuje da su mnogi dijalekti bili toliko različiti da su se mogli smatrati odvojenim jezicima. Klasificiranje jezika i dijalekata prema današnjem jezičnom sustavu, nakon više od 150 godina, bilo bi posebna studija. Na kraju Russelove studije nalazi se sljedeći popis jezika koje je govorio Mezzofanti:

"Često testirani jezici, govoreni s rijetkom izvanrednošću:

  1. biblijski hebrejski
  2. rabinski hebrejski
  3. arapski
  4. kaldejski
  5. koptski
  6. staroarmenski
  7. novoarmenski
  8. perzijski
  9. turski
  10. albanski
  11. malteški
  12. starogrčki
  13. novogrčki
  14. latinski
  15. talijanski
  16. španjolski
  17. portugalski
  18. francuski
  19. njemački
  20. švedski
  21. danski
  22. nizozemski
  23. engleski
  24. hrvatski
  25. ruski
  26. poljski
  27. češki
  28. mađarski
  29. kineski."

"Navedeno da ih je tečno govorio, ali nije dovoljno testirano:

30. sirski (dijalekt srednjoaramejskog)
31. ge'ez (danas se koristi samo u nekim crkvama u Etiopiji i Eritreji)
32. amharski
33. hindustanski
34. gudžaratski (vjerojatno dijalekt u toj indijskoj regiji)
35. baskijski
36. vlaški (smatra se dijalektom rumunjskog)
37. kalifornijski (nije jezik, već obitelj od 52 jezika)[3]
38. algonkvinski."

(Napomena: Neki od jezika s navedenog popisa danas su ili izumrli ili se drugačije zovu. Stoga su nazivi nekih jezika prilagođeni današnjem stanju. Što se tiče talijanskog, kao Mezzofantijevog materinskog jezika, vjerojatno se podrazumijeva da je znao sve njegove dijalekte; onda talijanski jezik još nije bio jezik u današnjem smislu te riječi, iako se odavno govorilo i pisalo na njemu.)

Izvori

[uredi | uredi kôd]