Idi na sadržaj

Vice Vukov

S Wikipedije, slobodne enciklopedije
Vice Vukov, 1964

Vice Vukov (Šibenik, 3. august 1936Zagreb, 24. septembar 2008) bio je hrvatski pjevač i interpretator zabavne muzike, publicist i političar.

Muzički koraci

[uredi | uredi izvor]

Blistavu pjevačku karijeru jednog od najzapaženijih izvođača zabavne muzike započeo je još 1959. godine na Opatijskom festivalu, kada odnosi prvu nagradu pjesmom Miroslava Biroa i Drage Britvića "Mirno teku rijeke". Tada počinje decenija njegovog suverenog vladanja u domaćoj muzici: tokom 1960-ih je najtrofejniji pjevač u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred zabavnomuzičkom Evropom predstavljao je čak dva puta Jugoslaviju na Pjesmi Evrovizije (London 1963. i Napulj 1965. kao kandidat sarajevskog RTV centra), na Svjetskom festivalu u Sopotu 1966. godine, te na dva Festivala Intervizije (Istočnoevropskoj verziji Evrovizije), gdje oba puta osvaja Srebrni notni ključ, za "Bokeljsku noć" (Hegedušić-Perfiljeva, Bratislava 1967.) i "Ako sada odeš" (Mihaljinec-Britvić, Karlovy Vary 1968.). Na Midemu u Cannesu zastupa najveću jugoslovensku muzičku izdavačku kuću "Jugoton" 1967. Ne treba zaboraviti ni nastupe u Rio de Janeiru 1968. te u Tokiju 1970., gdje uz drugu nagradu za pjesmu "The Dream World" (Kabiljo-Britvić) prima i nagradu za najboljeg izvođača. "Jugoton" mu objavljuje prvi album "Mirno teku rijeke" 1970., svojevrsnu kompilaciju njegovih najboljih radova i velikih festivalskih hitova.

Hrvatsko proljeće

[uredi | uredi izvor]

Godine 1972. njegove pjesme se skidaju s programa radija i televizije samo stoga što ga dežurni državni dušebrižnici smatraju[nedostaje referenca] poklonikom i sudionikom Hrvatskog proljeća, pokreta za svojevrsnu političku i kulturnu autonomiju Hrvatske u sklopu SFRJ. Zbog toga će mu punih 18 godina biti zabranjeno i javno djelovanje u domovini. Od 1972. do 1976. boravi u Parizu.

Povratak na scenu

[uredi | uredi izvor]

Godine 1989. vraća se u javnost na velika vrata, kada objavljuje album klasičnih italijanskih pjesama pod naslovom "Bella Italia!", koji mu donosi zlatnu i platinastu ploču. Te godine slijedi trijumfalan povratak na domaću scenu (postavlja još nenadmašen rekord od 13 recitala zaredom u KD "Vatroslav Lisinski" u Zagrebu). S kćeri Ivanom objavljuje albume "Majci" i izbor božićnih pjesama "Vječni Božić" (zlatna i platinasta naklada). Pjevao je u gotovo svim gradovima bivše Jugoslavije kao i u mnogim zemljama na svim kontinentima: SAD, Kanada, Brazil, SSSR, Velika Britanija, Francuska, Njemačka, Poljska, ČSSR, Belgija, Švicarska, Italija, Australija, Nizozemska, Bugarska, Austrija, Japan, Novi Zeland, Švedska i Norveška. Snimio je više od 400 pjesama, veliki broj gramofonskih ploča u bišoj Jugoslaviji i inostranstvu (Jugoton / Croatia Records, Suzy, Orfej, Telefunken, Supraphon, Ariola, Balkanton i RCA-Viktor).

Najznačajnije nagrade

[uredi | uredi izvor]

Dobitnik je mnogih priznanja - Zlatnoga vijenca sedmičnika Studio kao najpopularnije lice TV ekrana u Jugoslaviji (1968, 1970, 1971), te mnogobrojnih prvih nagrada na festivalima: Split (1961, 1965, 1966, 1967, 1968, 1970), Krapina (1967, 1968, 1969, 1970), Opatija (1959, 1960, 1961, 1963), Putujući festival Pjesma ljeta (1968), Zagreb (1961, 1969, 1970), Zlatne žice Slavonije (1969, 1970), kao i nagrade za životno djelo (Split ´95, Zagrebfest 1995). Na splitskom festivalu 2006. dodijeljena mu je nagrada za izuzetan doprinos hrvatskoj muzičkoj kulturi. Nosioc je državnog odličja Red Danice hrvatske s likom Marka Marulića (1995.) te Porina za životno djelo (2000.).

Politička karijera

[uredi | uredi izvor]

Vice Vukov bio je jedan od najobrazovanijih pjevača i političara. Nakon uvođenja višestranačkog sistema u Hrvatskoj, Vice Vukov postao je istaknuti pristalica Socijaldemokratske partije Ivice Račana. Od 2003. trajao je njegov mandat u Saboru kao nezavisnog kandidata SDP-a. 17. novembra 2005. godine Vice Vukov se spotaknuo i pao niz stepenice zgrade Sabora, doživjevši pritom tešku povredu glave. Nakon 34 mjeseca borbe za život preminuo je u Zagrebu.

Najveći hitovi

[uredi | uredi izvor]
  • Tvoja zemlja (Alfi Kabiljo, Drago Britvić)
  • Zvona moga grada (Zvonko Špišić, Drago Britvić)
  • Pismo ćali (Zdenko Runjić, Tomislav Zuppa)
  • Svijet je velik (Alfi Kabiljo, Drago Britvić)
  • Dalmatinska elegija (Zvonko Špišić, Stjepan Benzon)
  • Mirno teku rijeke (Miroslav Biro, Drago Britvić)
  • Suza za zagorske brege (Zvonko Špišić, Anica Bešenić)
  • Dobro mi došel, prijatel (Vilibald Čaklec, Viki Glowatzky)
  • Pjevat će Slavonija (Branimir Mihaljević, Miroslav Slavko Mađer)
  • Hrvatski kraj (Mario Bogliuni, Pajo Kanižaj)

Reference

[uredi | uredi izvor]

Vanjski linkovi

[uredi | uredi izvor]